| Ćevapi (Sg. u kolokvijalnom govoru se često miješa č i ć: ćevap, čevap, rjeđe: čevab, Sg. u službenom pisanom bosanskom: ćevapčić, Pl. ćevapčići), bosanski nacionalni specijalitet sa roštilja i najpoznatiji bosanski brand u inozemstvu. Riječ je o malim valjušcima od mljevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom bijelog i crvenog luka, te različitih začina. Prosječna dužina ćevapa je oko 5 cm. Ćevapi se prže na roštilju, a tradicionalno se služe u lepinjama natopljenim umakom od prženja, uz dodatak sitno sjeckanog crvenog luka. Ćevapi se mogu služiti i uz rižu, pržene krompiriće (pomfrit), salatu, kajmak ili ajvar, no to je uglavnom praksa u inozemstvu. Ćevapi se tradicionalno služe u ćevabdžinicama, specifičnim bosanskim lokalima posebnog kolorita, gdje se osim ćevapa na jelovniku nerijetko mogu naći i ostala, slična jela sa roštilja. Uz ćevape se mogu služiti i mliječni proizvodi kao: jogurt, kiselo mlijeko, kefir ili kajmak u lepinji. Ćevapi se u Bosni i Hercegovini služe u različitim porcijama od po pet (mala u Livnu i Prijedoru ili školska u Travniku), deset (mala u Travniku, velika u Bihaću ili studentska u Bosanskom Šamcu), petnaest (srednja u Travniku) i više komada, a postoje i regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa (posebno ili u snopovima od po četiri ili pet). Tako su najpoznatiji banjalučki, travnički i sarajevski ćevap, a najpoznatije nacionalne ćevabdžinice (danas i prije): "Ajla" (Travnik), "Karalić" (Travnik) "Mujo" (Banja Luka), "Lutvina" (Travnik), "Željo" (Sarajevo), "Devetka" (Sarajevo), "Mrkva" (Sarajevo), "Hari" (Travnik), "Bosna" (Travnik) "Menzura" (Livno), "Huso" (Livno), "Limenka" (Tuzla) i druge. (Wikipedia) |
